Studija naučnika sa univerziteta Pensilvanije istraživala je dokaze da oksidaciona oštećenja mitohondrija (delova ćelija koje pretvaraju hranu u energiju), igraju ulogu u procesu starenja.

Mitohondrije su neka vrsta energane za ćelije. One pretvaraju ono što jedemo u energiju koja nam treba za rast, pokret, život.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Ali one imaju još jednu karakteristiku koja ih čini posebnim: one sadrže svoje sopstvene genome u nekoliko kopija. Za razliku od jezgarskog genoma, koji se nasleđuje od oca i od majke, mitohondrijalni genom nasleđuje se samo majčinskom linijom. Mitohondrijalna DNK je mala (16.000 parova) u odnosu na jezgarski DNK (tri milijarde parova), te je samim tim i vitalnija.

Tokom evolucije ona je smanjena u toj meri da samo nekoliko nukleotida može da varira. Kada postoji varijacija neke sekvence, to dovodi do propadanja mitohondrijalne DNK, bolesti i patoloških stanja – objašnjavaju istraživači.

Istraživanje povezuje disfunkciju mitohondrija sa raznim oboljenjima, kao što su srčana oboljenja, rak, mišićna distrofija i Alchajmerova bolest. Takođe je povezana i sa starenjem.

Istraživanje je sprovedeno na miševima sa mitohodrijalnim poremećajima i kod njih je uočeno znatno ubrzano starenje – znaci duboke starosti već nakon godinu dana kada bi miševi zapravo trebalo da budu u ranom srednjem dobu.

„Oko 90 odsto kiseonika koji udahnete koriste mitohondrije da prave energiju stvarajući više reaktivnov kiseonika (ROS). Ponekada elektroni u tom procesu mogu da odlete na neku drugu stranu i da udare nešto što ne bi trebalo, kao što je mitohondrijalna DNK. Teorija je da, kako starimo, stvaramo više reaktivnog kiseonika u tom procesu i povećavamo opasnost da mitohondrija bude oštećena“, piše Medical Express.

Kompletno istraživanje: Defects in mitochondrial DNA replication