Početna Magazin Godine Čovek i smrt Čega se ljudi sećaju nakon kliničke smrti? (1)

Čega se ljudi sećaju nakon kliničke smrti? (1)

Smrt nije određeni trenutak već potencijalno reverzibilni proces. „Ako se pokuša sa preokretanjem ovog procesa i u tome uspe, on se naziva ‘klinička smrt’. Međutim, ako ovi pokušaji ne uspeju, naziva se smrću. 

Istraživači izveštavaju da postoji jedinstveni doživljaj smrti koji je izgleda mnogo širi od onoga što nazivamo „iskustvo bliske smrti“ IBS (eng. Near-death experience NDE).

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Prisećanja u vezi sa smrću, tzv. vantelesna iskustva ili iskustva bliske smrti, često se smatraju halucinacijama ili prividima, te je veoma mali broj naučnih istraživanja na ovu temu.

Tokom 2008. godine sprovedeno je veliko istraživanje pod nazivom AWARE (AWAreness during Resuscitation – svesnost tokom oživljavanja). Istraživači su obradili 2.060 slučajeva kliničke smrti u 15 bolnica sa različitih strana sveta.

Ispitivali su široku lepezu mentalnih iskustava u vezi sa smrću. Takođe su, po prvi put u velikoj studiji ove vrste, testirali validnost svesnog iskustva korišćenjem objektivnih markera. Želeli su da ustanove da li su tvrdnje o svesti tokom kliničke smrti stvarne ili halucinacije.

„Nasuprot uvreženom shvatanju, smrt nije određeni trenutak već potencijalno reverzibilni proces koji se dešava nakon što bilo koja ozbiljna bolest ili nesreća prouzrokuju prekid funkcionisanja srca, pluća i mozga“, kaže Sem Parnija, docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Stony Brook.

Ako se pokuša sa preokretanjem ovog procesa i u tome uspe, on se naziva ‘klinička smrt’. Međutim, ako ovi pokušaji ne uspeju, naziva se smrću. U ovom istraživanju želeli smo da zađemo iza emotivno obojenog, ali slabo definisanog pojma IBS kako bismo objektivno istražili šta se dešava kada umremo.“

Parnija nabraja ostale bitne zaključke istraživanja:

  • U slučaju kliničke smrti, sećanja na vizuelnu svest koja odgovaraju tzv. IBS mogu da se slažu sa stvarnim događajima. 
  • Visok procenat ljudi može imati živopisna iskustva tokom kliničke smrti, ali ih mogu zaboraviti usled povreda mozga ili sedativa.
  • Širokorasprostranjeni, ali naučno neprecizani termini kao što su iskustvo bliske smrti ili vantelesno iskustvo nisu dovoljni za opisivanje stvarnog iskustva tokom smrti.
  • Buduća istraživanja bi trebalo da se fokusiraju na srčani zastoj (kliničku smrt), što je biološki sinonim za smrt, a ne na loše definisano zdravstveno stanje koje se ponekad naziva „bliska smrt“.
  • Iskustva kojih se ljudi sećaju u vezi sa smrću zaslužuju pravo istraživanje oslobođeno predrasuda.