Početna Magazin Godine Gojazni onkološki pacijenti zapravo mogu biti pothranjeni!

Gojazni onkološki pacijenti zapravo mogu biti pothranjeni!

Mnogi gojazni onkološki pacijenti zapravo su pothranjeni, što se ne otkriva zbog njihovog izgleda, a drastično smanjuje njihove šanse za izlečenje ili duži život sa bolešću

Gojazni pacijenti oboleli od raka mogli bi da imaju koristi od testa na neuhranjenost, zaključak je najnovijeg istraživanja. Gojaznost povećava rizik od raka, pa su mnogi pacijenti u trenutku dijagnoze ili sa prekomernom telesnom težinom ili gojazni, pa se obično ne proverava da li su pothranjeni, pišu autori ovog istraživanja u časopisu Annals of Oncology, a prenosi Rojters.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Gojazni pacijenti takođe obično nadžive pothranjene pacijente što možda dodatno smanjuje osećaj potrebe da se proveri njihova ishrana. Međutim, dokazano je da osobe sa prekomernom težinom takođe mogu biti pothranjene, kaže vodeći autor istraživanja dr Ioannis Gioulbasanis sa Odeljenja za hemoterapiju Opšte bolnice u Larisi, Grčka.

Upravo je procenat tih pacijenata koji su bili u riziku od pothranjenosti bio iznenađujuće visok, oko 50 odsto, i to već na početku, nakon dijagnoze„, kaže doktor.

On i njegove kolege su proučili 1.469 pacijenata u uznapredovalim stadijumima raka iz Francuske i Grčke. Od njih, 594 je bilo sa prekomernom težinom ili gojazno. Pomoću testova je utvrđeno da je polovina od ovih 594 ljudi bilo u riziku od pothranjenosti, a 12 odsto je već bilo pothranjeno. Istraživači su pratili pacijente tokom hemoterapije i izmerili period od momenta dijagnoze do smrti, što se desilo u 357 slučajeva.

Dobro uhranjeni pacijenti preživljavali su u proseku skoro 18 meseci, naspram osam meseci onih koji su bili u „rizičnoj“ grupi i šest ili sedam meseci za pothranjene pacijente.

Neki pacijenti sa prekomernom telesnom težinom koji imaju i dobro razvijenu muskulaturu, imaće dobre prognoze, ali oni sa prekomernom količinom sala i gubitkom mišićne mase – sarkopenija, generalno imaju veoma lošu prognozu, kaže doktor Gioulbasanis. Većina neuhranjenih gojaznih ljudi u ovom istraživanju imala je, verovatno, sarkopensku vrstu gojaznosti.

Gojazni ili ljudi sa prekomernom telesnom težinom koji dolaze u onkološki centar možda su četiri meseca ranije imali 20 kilograma više, ali činjenica da su još uvek gojazni može vizuelno da kamuflira njihovu lošu ishranu, a oni se najverovatnije i dalje loše hrane i rizikuju da nastave sa značajnim gubitkom telesne težine.

Pothranjenost kod onkoloških pacijenata može dovesti do povećanja rizika od infekcija, toksičnosti lečenja i povećanih troškova lečenja, istovremeno smanjujući efekat lečenja, kvalitet života i očekivane dužine života
, objasnila je za Rojters američka naučnica koja se bavi ishranom Sara Lou.

„Po mom mišljenju, svi pacijenti oboleli od raka trebalo bi da traže uput za dijetetičara. Mnoge, ako ne i sve vrste lečenja, bez obzira da li se radi o hirurgiji, hemoterapiji, radijaciji ili hemoradijaciji mogu dovesti do značajnog sporednog dejstva vezanog za ishranu koje može imati ogroman uticaj na kvalitet života pacijenta i njegovo stanje uhranjenosti“, kaže Lou.

Dr Gioulbasanis kaže da ne postoje određene smernice ili protokoli ishrane koji su osmišljeni za onkološke pacijente sa prekomernom težinom.

Nije razjašnjeno da li gojazni onkološki pacijenti imaju koristi od održavanja njihove velike telesne težine ili bi neki ograničen gubitak težine bio poželjan, objasnio je dr Gioulbasanis. „U svakom slučaju, adekvatan unos proteina i očuvanje mišićne mase treba da bude cilj„, dodaje.

Dr Gioulbasanis preporučuje da se onkološki pacijenti sa viškom telesne težine pošalju na nutricionističko testiranje, da bi se zatim oni koji su pothranjeni upućivali kod dijetetičara-nutricioniste.